Još jedna monumentalna i impresivna tvrđava izvan gradskih bedema, na zapadnim prilazima gradu. Gordo se diže na svojoj strmoj klisuri, visokoj 37 metara, sva obavijena legendama, kako o svom postanku, tako i o junačkim podvizima svojih čuvara i branitelja. Suvereno dominira morskim i kopnenim prilazima gradu sa zapadne strane, a zajedno s utvrdom Bokar zatvara i čuva najstariju dubrovačku luku Kalarinju. Lovrijenac je zadao mnogo muke svima koji su pokušali ugroziti slobodu Republike, a najviše Mlečanima. Dubrovački kroničari zapisali su zanimljivu priču o njegovu postanku.

 

Početkom 11. st., Mlečani su navodno namjeravali na tom istom mjestu sagraditi veliku utvrdu, kojom bi držali Dubrovnik u svojoj nadmoći. Dubrovčani otkriju tu namjeru Mlečana i odmah odluče na toj gotovo nepristupačnoj hridi u najkraćem vremenu sagraditi tvrđavu i zaštititi se od Mlečana. Kronike kažu da je tako Lovrijenac podignut za tri mjeseca. Kad su Mlečani doplovili brodovima s materijalom za izgradnju tvrđave, mogli su samo utvrditi da su ih Dubrovčani nadmudrili i pretekli. Tvrđava ima izvanredno debele zidove, i to samo prema tri strane - prema sjeveru, zapadu i jugozapadu, odnosno prema onim stranama odakle može doći neprijatelj. Debljina je ovih zidova od 4 do 12 m. Na istočnom dijelu tvrđave, prema Dubrovniku, debljina je zida samo 60 cm. I to je mudra mjera budnosti i opreza Dubrovačke Republike, jer u slučaju da se zapovjednik tvrđave, koji je uvijek bio iz redova vlastele, pokuša nametnuti kao tiranin nad gradom, topničko oružje Republike moglo je lako s ostalih utvrda probiti debljinu toga zida i spriječiti takve eventualne pokušaje.

 

Tvrđava je bila naoružana topovima i posebnim velikim topom - "Gušterom", remek - djelom domaćeg ljevača topova, Ivana Rabljanina. Tijekom mnogih stoljeća ova tvrđava je često pregrađivana i nakon pada Republike imala je drugačije funkcije: bila je vojarna za vrijeme austrijske okupacije, a potom ugostiteljski objekt. Na Lovrijencu je 1933. godine održano i nekoliko sjednica PEN kluba (na toj sjednici su bili nazočni najeminentniji književnici svijeta i otkrili Dubrovnik kao turističku atrakciju). Tvrđava je stoljećima bila najveći branitelj slobode, a na njenim vratima uklesana je poruka potomstvu i svijetu - "Non bene pro toto libertas venditur auro", ( "Sloboda se ne prodaje za sve blago svijeta"). Danas, u slobodnom gradu i slobodnoj domovini, blista opet svojom nekadašnjom veličinom i razvija slobodno zastave Dubrovačkog ljetnog festivala sa simbolom - Libertas - (" Sloboda").

 

Postala je jedna od najdostojnijih i najljepših pozornica svijeta za vrhunsko ostvarenje svjetske literature, Shakespeareova - "Hamleta".