Srednjodalmatinski otok Korčula pruža se usporedno s nedalekim kopnom smjerom zapad - istok. Dug je 46,8 km, prosječne širine 5,3 do 7,8 km, zaprema površinu od 270 km2 i po veličini je šesti otok na Jadranskom moru. Od poluotoka Pelješca dijeli ga Pelješki kanal, a među njima je najmanja udaljenost 1270 m. Otok Korčula je dobro razveden nizom zaljeva i uvala. Klima na otoku je vrlo blaga, mediteranskog obilježja. Srednje temperature su razmjerno visoke: godišnja je 16,8 stupnjeva C, u najhladnijem mjesecu siječnju 9,1 stupnjeva C, a najtoplijem srpnju 26,9 stupnjeva C.

Otok obiluje prirodnim ljepotama posebne privlačnosti, vrijednih da ih se posjeti i upozna. U blizini grada Korčule je arhipelag dvadesetak nenaseljenih otočića obraslih gustom makijom i pristupačne obale: na nekima su uz more glatke kamene ploče pogodne za sunčanje.


Povijest

Otok Korčula bio je nastanjen već u pretpovijesti, ali tragovi pradavna života otkriveni su na mnogo mjesta. Najstariji su nalazi kamenih noževa iz neolita na otočiću Badiji kod Korčule. Najbogatije i najbolje istraženo je neolitsko nalazište Vela špilja u Veloj Luci.

U 6. st. prije Krista otok su naselili Grci, najprije kod Vele Luke, a kolonisti su Kniđani koji otok nazivaju Korkyra Melaina (crna). Nešto kasnije na drugom kraju otoka, području današnje Lumbarde, dolaze Grci s otoka Visa (Isse) osnivajući značajnu naseobinu o kojoj govori natpis PSEFIZMA pronađena krajem 19. st., a potječe iz 3. st. prije Krista.

U 1. st. poslije Krista otok su, kao i cijelu Dalmaciju, osvojili Rimljani nazvavši je Corcyra Nigra. U 7. st. do obale Jadrana prodiru Slaveni - Hrvati i uskoro osnivaju vlastitu državu, koja je najprije kneževina, a od 925. g. krunidbom prvog kralja Tomislava postaje kraljevina. U okvirima te države bila je i Korčula. Bježeći pred nadiranjem Slavena iz Salone, romansko stanovništvo došlo je na otoke Brač, Hvar i Korčulu, a nakon smirivanja prilika većina se vratila u stara prebivališta, a ostali asimilirali s doseljenicima.

Godine 1000. mletački dužd Petar II. Orseolo zauzima dalmatinske gradove i otoke, pa tada pod vlast Venecije dolazi i Korčula. Nakon toga uprava nad Korčulom se često mijenjala: Veneciju smjenjuju zahumski knezovi, hrvatsko - ugarski kraljevi, ponovo Venecija, od 1413. - 1420. g. Dubrovačka Republika. Zatim od 1420. - 1792. g. Venecija. Kad je Napoleon srušio Venecijansku Republiku Dalmaciju je na kraće vrijeme zauzela Austrija, ali ubrzo dolaze Francuzi.

U razdoblju od 1804. do 1805. godine Korčula je promijenila gospodare: Francuze i Ruse, a od 1807. do 1813. godine vladaju Francuzi, a potom Englezi do 1815. kad je na Bečkom kongresu odlučeno o novim granicama europskih država. Dalmacija dolazi pod austrijsku upravu i ostaje do kraja Prvog svjetskog rata, ali tek 1921. pripojena je novostvorenoj državi Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, koja potom dobiva i ime Jugoslavija. Nakon višestranačkih izbora 1990. na referendumu se stanovništvo Hrvatske izjasnilo za izlazak iz Jugoslavije i proglašena je samostalna država Republika Hrvatska.