Prirodne ljepote

Park-šume Dubrovačko-neretvanske županije skrivaju tišinu borovih krošnji, poglede na more i staze koje vode kroz mirne prirodne prostore idealne za šetnju, predah i boravak na otvorenom. One su spoj rekreacijske namjene i očuvane mediteranske vegetacije, smještene u neposrednoj blizini naselja ili na nenastanjenim otocima, i svaka nosi svoj jedinstveni karakter.

Velika i Mala Petka
Park-šuma smještena u neposrednoj blizini Dubrovnika. Obuhvaća brdo Petku, prekriveno gustom šumom alepskog bora, makije i crnike, s brojnim pješačkim stazama i vidikovcima.

Šuma alepskog bora u Gornjem Čelu (otok Koločep)
Gusta borova šuma s pogledom na more, pogodna za šetnje i boravak u prirodi.

Šuma makije u Donjem Čelu (otok Koločep)
Predstavlja tipičnu sredozemnu vegetaciju. Ovo područje karakteriziraju niska stabla, grmovi i bogat ptičji svijet.

Otočić Ošjak (kod Vele Luke, otok Korčula)
Mali nenaseljeni otok u korčulanskom arhipelagu, prekriven šumom i poznat po stazi za šetnju koja vodi oko cijelog otočića.

Gradski park Hober (Korčula)
Uređeni park uz more, zelena oaza u urbanom području, pogodna za svakodnevne šetnje i boravak u hladu.

Nacionalni park Mljet najstariji je morski park u Sredozemlju. Proglašen je 1960. godine, a njegov morski pojas pridodan je 1997. godine. Park obuhvaća sjeverozapadnu trećinu otoka Mljeta i prostire se na 5.375 hektara kopna i mora. To je prostor iznimne krajobrazne ljepote, biološke raznolikosti i kulturno-povijesne vrijednosti.

Posebnost parka čini sustav slanih jezera – Veliko i Malo jezero – koja su geološki i oceanografski jedinstven fenomen u krškom krajoliku. Veliko jezero površine je 145 hektara, duboko do 46 metara, dok Malo jezero ima 24 hektara i dubinu do 29 metara. S morskim otvorom povezana su uskim tjesnacem zvanim Soline, zbog čega ih lokalno stanovništvo doživljava kao jezera, iako su zapravo zaljevi. U središtu Velikog jezera smješten je otočić Svete Marije s benediktinskim samostanom iz 12. stoljeća, koji se ističe kao simbol parka, ali i kao jedno od najprepoznatljivijih mjesta duhovne i kulturne baštine na otoku.

Vegetacija Nacionalnog parka iznimno je bogata i očuvana. Više od 90 % kopna prekriveno je šumom – prevladava alepski bor, česvina, planika, rogač, divlja maslina i brojni drugi mediteranski oblici vegetacije. U nekim su predjelima sačuvani i ostaci izvorne šume hrasta crnike, a u području Velike doline vidljivi su tragovi nekadašnjih mediteranskih prašuma. Na južnim strmim obalama rastu endemične biljne vrste, uključujući zaštićenu dubrovačku zečinu (Centaurea ragusina).

Uz vegetaciju, značajna su i druga staništa poput strmih obalnih stijena, priobalnih pješčanih dina, kamenjara i kraških jama. Na otoku se nalaze i rijetki primjeri bočatih jezera – tzv. blatine – u kojima slatka i morska voda povremeno komuniciraju, što ih čini važnim prirodoslovnim osobitostima.

Park je prožet mrežom pješačkih i biciklističkih staza koje posjetiteljima omogućuju istraživanje prirode u tišini i miru. S brojnih vidikovaca, poput Montokuca, pružaju se pogledi na jezera, pučinu i susjedne otoke. Na južnoj obali otoka nalazi se i poznata Odisejeva špilja – urušena krška jama povezana s morem prirodnim tunelom, a povezuje se s legendom o Odiseju i nimfi Kalipso.

Već u antici, Mljet je poznat kao „zeleni otok”, a očuvanost njegovih prirodnih i kulturnih vrijednosti opravdava njegov status jedne od najljepših i najautentičnijih destinacija Jadrana.

Više informacija dostupno je na: www.np-mljet.hr

Spomenici prirode u Dubrovačko-neretvanskoj županiji predstavljaju iznimne geološke i botaničke lokalitete koji se štite zbog svoje znanstvene, estetske i kulturne vrijednosti. Riječ je o špiljama koje čuvaju podzemna bogatstva i arheološke tragove, te o stablima koja stoljećima svjedoče o povezanosti čovjeka i prirode.

Močiljska špilja
Smještena iznad sela Pobrežje nedaleko od Dubrovnika, Močiljska špilja zaštićena je kao geomorfološki spomenik prirode od 1963. godine. Riječ je o suhoj, vodoravnoj špilji s bogatim sigastim ukrasima i stalnim mikroklimatskim uvjetima. Iako nije otvorena za turističke posjete, špilja ima veliku vrijednost za speleološka i biospeleološka istraživanja.

Gromačka špilja
U zaleđu mjesta Gromača na dubrovačkom primorju nalazi se špilja koja je zaštićena 1986. godine zbog svojih istaknutih geomorfoloških obilježja. Prostrane podzemne dvorane, razvedeni kanali i sigasti oblici čine ovo područje značajnim za znanstvena istraživanja krških procesa i špiljske faune.

Vela spila
Iznad Vele Luke na otoku Korčuli nalazi se Vela spila – šupljina koja nije samo geološki fenomen, već i jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj. Špilja je zaštićena od 1966. godine kao geomorfološki spomenik prirode. Nalazi ukazuju na kontinuitet života još od ranog kamenog doba, a mnogi su izloženi u kulturnom centru Vele Luke.

Špilja Šipun
U blizini Cavtata, u širem području Konavala, smještena je Špilja Šipun – špiljski sustav jedinstvene unutarnje morfologije, s podzemnim jezerom i rijetkim biljnim vrstama. Zaštićena je 1963. godine kao geomorfološki spomenik prirode, a poznata je i po nalazima keramičkih fragmenata i posebnom špiljskom ekosustavu.

Špilja Rača
Na južnoj obali otoka Lastova nalazi se špilja Rača, zaštićena od 1965. godine. Osim što je geomorfološki zanimljiva, špilja je i arheološki lokalitet s tragovima ilirske i rimske prisutnosti. Nalazi se unutar granica Parka prirode Lastovsko otočje i pod upravom je javne ustanove koja brine o tom području.

Hrast crnika u Klokolini
U predjelu Klokolina pokraj mjesta Žrnovo na otoku Korčuli raste jedan od najupečatljivijih primjeraka hrasta crnike (Quercus ilex L.) u Hrvatskoj. Stablo je zaštićeno još 1952. godine kao botanički spomenik prirode zbog svojih iznimnih dimenzija, starosti i simbolične vrijednosti za lokalnu zajednicu.

Park prirode Lastovsko otočje proglašen je 2006. godine kao najmlađi park prirode u Hrvatskoj. Obuhvaća površinu od 195 četvornih kilometara, od čega je 143 km² morska površina, a 52 km² kopnena. U sastavu parka nalazi se 46 otoka, otočića i hridi, uključujući Lastovo i Sušac.

Otočje je udaljeno od većih urbanih središta, zbog čega je očuvalo iznimnu razinu prirodnosti. More oko Lastova jedno je od najčišćih u Jadranu, bogato ribljim vrstama, koraljima, dupinima i drugim morskim organizmima. Podmorje skriva špilje, strme litice i lokalitete s ostacima potonulih brodova.

Kopneni dio prekriven je šumom alepskog bora, česvinom i drugim tipičnim mediteranskim raslinjem. Na otoku Lastovu i okolnim otočićima obitava niz zaštićenih i rijetkih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući šišmiše i ptice grabljivice.

Zbog izostanka svjetlosnog onečišćenja, Lastovsko otočje jedno je od najpogodnijih mjesta u Europi za promatranje zvjezdanog neba. Brojne staze, mirne uvale i prirodno okruženje čine ga pogodnim za pješačenje, ronjenje, promatranje ptica i boravak u prirodi.

Na južnoj obali otoka Mljeta, nedaleko od naselja Babino Polje, nalazi se Odisejeva špilja, jedan od najzanimljivijih geomorfoloških lokaliteta na otoku. Riječ je o špilji koja je nastala urušavanjem stropa podzemne jame u krškom terenu. Špilja je s otvorenim morem povezana uskim i niskim morskim tunelom, dugim oko 20 metara. Ulaz iz mora moguć je samo za mirna vremena, zbog niskog svoda i jakih valova koji često udaraju o stijene.

U vrijeme mirnog mora, špilja se može posjetiti plivajući ili čamcem. Unutrašnjost je osvijetljena prirodnim svjetlom koje ulazi kroz more, stvarajući impresivne nijanse plave i zelene, osobito u podnevnim satima.

Odisejeva špilja ime je dobila po legendi prema kojoj se grčki junak Odisej nakon brodoloma sklonio upravo na ovaj otok, koji su stari Grci poistovjećivali s mitskom Ogigijom. Tamo ga je, prema Homerovoj „Odiseji“, sedam godina držala nimfa Kalipso, zaljubljena u junaka koji je čeznuo za povratkom kući.

Iznad špilje vodi označena pješačka staza iz Babinog Polja, a s vrha se pruža spektakularan pogled na otvoreno more i špilju s visine.

Značajni krajobrazi Dubrovačko-neretvanske županije obuhvaćaju prirodne cjeline izuzetne krajobrazne vrijednosti u kojima se skladno isprepliću geomorfološke osobitosti, bogata vegetacija, vodeni elementi i tradicijski oblici korištenja prostora. Zaštićeni su kako bi se očuvala njihova ljepota, biološka raznolikost i kulturna baština koja ih okružuje.

Saplunara
Na istočnom rubu otoka Mljeta nalazi se uvala Saplunara, jedno od rijetkih sačuvanih pješčanih staništa na hrvatskoj obali. Ovaj značajni krajobraz obuhvaća dvije pješčane uvale, Veliku i Malu Saplunaru, uokvirene gustom borovom šumom i netaknutom mediteranskom vegetacijom. Posebnu vrijednost ima zbog svoje geomorfološke osobitosti, bioraznolikosti i osjetljivih staništa endemskih i rijetkih vrsta. Zaštićena je 1965. godine zbog iznimne krajobrazne skladnosti i rijetkosti obalnog ekosustava.

Uvala Prapratno
Na zapadnoj obali poluotoka Pelješca smještena je uvala Prapratno, blag zaljev s pješčanim dnom, okružen maslinicima, suhozidima i borovima. Njezina prirodna zaštićenost od vjetrova, tradicionalna poljoprivreda i sklad s prirodnim ambijentom razlog su zaštite 1975. godine kao značajnog krajobraza.

Uvala Vučina
Nedaleko od Trpnja, na sjeverozapadnom dijelu Pelješca, uvala Vučina očarava netaknutim prirodnim ambijentom u kojem se smjenjuju stijene, more i šuma. Obalni pojas uvale, s karakterističnim raslinjem i bistrim morem, sačuvao je autentični izgled jadranske obale i stoga je 1975. godine zaštićen kao značajni krajobraz.

Rijeka Dubrovačka
Ova krška ljepotica, koja izvire kao moćna Ombla u podnožju brda Golubov kamen, stoljećima je bila prostor ladanjske arhitekture dubrovačke vlastele. Sklad između rijeke, zelenih padina, povijesnih ljetnikovaca i bogate vegetacije čini ovu dolinu jednim od najprepoznatljivijih krajobraza regije. Zaštićena je 1964. godine.

Otok Badija
Smješten nasuprot grada Korčule, otok Badija poznat je po gustoj borovoj šumi, uvalama s kristalno čistim morem i samostanskom kompleksu koji se skladno uklapa u prirodni ambijent. Kao značajni krajobraz zaštićen je 1969. godine, a otok je danas omiljeno izletište i rekreacijsko područje.

Konavoski dvori
Uz gornji tok rijeke Ljute, podno konavoskih stijena, smjestili su se Konavoski dvori, prostor gdje se prirodna dinamika krške rijeke susreće s tradicionalnom arhitekturom i obradivim parcelama. Vodeni mlinovi, drvene pregrade i hladovina uz rijeku daju ovom području posebnu čar. Zaštićeno je 1975. godine.

Predolac, Šibenica
U zaleđu Metkovića, uz tok rijeke Neretve, prostire se područje Predolac, Šibenica. To je kraški greben obrastao makijom, šumom česvine i crnog bora, s pogledom na deltu Neretve i grad. Zbog biološke raznolikosti i vrijednosti prirodnog krajolika zaštićen je 1968. godine.

Posebni rezervati prirode na području Dubrovačko-neretvanske županije obuhvaćaju prirodna područja visoke znanstvene i ekološke vrijednosti koja se štite radi očuvanja rijetkih ili ugroženih vrsta, staništa i prirodnih procesa. U županiji je trenutačno proglašeno pet posebnih rezervata, od kojih su tri rezervati šumske vegetacije, a dva su ornitološki i hidrološki značajna močvarna područja.

Lokrum

Otok Lokrum, smješten nasuprot staroj gradskoj jezgri Dubrovnika, zaštićen je kao posebni rezervat šumske vegetacije još 1948. godine. Pokriven je šumom crnike i alepskog bora, s bogatim slojem niskog raslinja. Na otoku se nalazi i botanički vrt s egzotičnim vrstama, što dodatno doprinosi njegovoj biološkoj i edukativnoj vrijednosti.

Pod Gredom

Područje Pod Gredom nalazi se na Pelješcu, iznad naselja Kuna. Ovo područje očuvane prirodne šume hrasta medunca i crnog graba predstavlja rijedak i vrijedan primjer submediteranske vegetacije. Zbog svoje botaničke i ekološke vrijednosti zaštićeno je kao rezervat šumske vegetacije.

Uvala Rača

Šuma u uvali Rača na otoku Lastovu zaštićena je kao posebni rezervat šumske vegetacije i dio je Parka prirode Lastovsko otočje. Riječ je o zaštićenom šumskom području uz more, s razvijenom sredozemnom vegetacijom i prirodnim prijelazom između kopna i obale.

Prud

Posebni ornitološki rezervat Prud nalazi se uz donji tok rijeke Neretve, u blizini Metkovića. Područje je važno gnjezdilište ptica močvarica te privremeno stanište za brojne migratorne vrste. Tršćaci, rukavci i vlažna polja čine raznolik i biološki bogat močvarni krajolik.

Modro oko i jezero Desne

Ovo močvarno područje smješteno je uz rub delte Neretve, u blizini naselja Desne. Obuhvaća jezero i sustav kanala okruženih tršćacima te je važno stanište za ptice selice i ostale vrste vlažnih staništa. Zbog hidrološke i ornitološke vrijednosti proglašeno je posebnim rezervatom prirode.