Dubrovačke gospođe u vrijeme zrenja grožđa i dunja pripremale su slatke delicije, koje su se čuvale u kredencama i služile na trpezama o Sv. Nikoli, Sv. Luciji, Božiću i Novoj godini, pa sve tamo do Fešte svetoga Vlaha. Kontonjata i mantala, crvena i smeđa služile su se uz čašicu likera od ruža (rozolina), uz bićerin rakije nudila se suha smokva, a sve je urešeno posebnim mirisom i okusom ljutih i slatkih naranača skrivenim u narančinoj korici kuhanoj u šećeru, našim domaćim arancinima.

Pripremajući arancine koji će Vas svojom aromom podsjetiti na boravak u UNESCO-ovom Dubrovniku, pokušajte dobaviti neprskane naranče ili još bolje one dubrovačke “ljute” koje krase naše renesansne đardine…

Arancini (zašećerena narančina, grejpova ili limunova kora)

Izrezati na duguljaste rezance 1 kg narančinih kora i močiti 6 dana u vodi, koju treba svaki dan mijenjati. Kore procijediti i izvagati. Staviti kuhati. Kada su polumekane, dodati onoliko šećera koliko su teške kore. Kuhati sve dok se sva tekućina ne zgusne. Izvaditi kore i vruće povaljati u kristal šećer te staviti sušiti nekoliko dana.