Visit Dubrovnik

Arboretum

Trsteno

To je najstariji uređeni renesansni perivoj u Dalmaciji (prema natpisu iz 1502.), a danas i jedini arboretum na cijelom sredozemnom dijelu Hrvatske. Bogat je egzotičnim biljem, a na trgu ispred mjesta su dvije orijaške platane starije od 400 godina, jedinstveni primjerci te vrste u Europi.Potkraj XV. st. Ivan Gučetić je sagradio ljetnikovac u gotičko-renesansnome stilu s kapelom i perivojem (1494.-1502.); ljetnikovac je pregrađen nakon potresa 1667. Perivoj (arboretum) s egzotičnim raslinjem (gorostasne platane, palme, eukaliptus, kamforovac) ukrašen je kamenim stupovima, a 1736. baroknom česmom s Neptunom i nimfama.

Špilje Mljeta

JAMA

U središnjem južnom dijelu mljetske obale nalazi se geomorfološki fenomen Jama (Odisejeva špilja) – krška šupljina čiji se strop odlomio pa uistinu izgleda kao jama ili široki bunar. U njezinu je dnu more jer je Jama prirodnim tunelom povezana s pučinom. Uz rub tunela privezano je nekoliko ribarskih čamaca čiji su vlasnici stanovnici obližnja Babina Polja, najvećeg naselja na Mljetu. Zbog niskog svoda njima se može isploviti na more samo za mirna vremena, a isto vrijedi i za turističko razgledavanje Jame s morske strane. Zanimljivo mnogima, jer navodno je baš tu Odisej, nakon brodoloma na stijenama otoka Ogigije, sedam godina s tugom i nostalgijom za domom i Penelopom gledao u pučinu, a prelijepa nimfa Kalipso, kći boga Posejdona, još tužnije zaljubljeno gledala u njega.

RIKAVICA

Obale otoka sa svojim brojnim rtovima i uvalama, školjima i sekama, lijep su primjer pozitivnog pomicanja obalne linije u postdiluvijalno doba.

Jedna od karakterističnih obalnih formi je špilja Rikavica, na centralnom dijelu južne obale otoka, udaljena od Babinog Polja oko dva km. Rikavica je, u stvari, pećina nastala prvenstveno u kontinentalnoj fazi, kao rezultat krške erozije , a tek kasnije potopljena i djelomično performirana abrazijom.

U ljetnim mjesecima služila je stanovnicima otoka kao zaklon za ribarske barke, ali i kao nepresušni izvor pitke vode kada na otoku nije bilo dovoljno izgrađenih „gustjerna “(rezervoara za kišnicu).

Rikavica je dobila ima po zvuku koji proizvodi komprimirani zrak unutar otvora u špilji , kojeg snaga valova istjeruje silom kroz pukotine na „tavanu” pećine. Pri tome se stvara podmukla tutnjava slična grmljavini , koja se čuje, pogotovo, u noći iz obližnjeg Babinog Polja.

Ekologija

Cijeli prostor Županije ekološki je vrlo vrijedan i puno se pažnje posvećuje očuvanju prirode i njenoj čistoći. Prema tvrdnjama poznatog istraživača Jean-Jacquesa Cousteaua iz 1978.god. Dubrovnik i njegova okolica imaju najčišće more na Mediteranu.

Prema ocjeni Europskog ocjenjivačkog suda Europske zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš Marina “Miho Pracat” je nagrađena s “Plavom zastavom”. Nagrada “Plava zastava” simbolizira očuvan, siguran i ugodan okoliš za odmor, rekreaciju i sport. Nositi plavu zastavu za plažu i marinu znači vrhunsku turističku promidžbu, koja se temelji na visokoj kakvoći usluge, čistoći mora i obale te opremljenosti i uređenosti plaža i mora.

Flora i fauna

Spoj prirodne bujnosti i stoljetnog aktivnog odnosa stanovništva učinio je ovaj kraj izvanrednim u smislu bogatstva, ljepote i bujnosti vegetacije. Osim autohtonih mediteranskih vrsta flore,ovaj kraj obiluje primjercima suptropske, ali i kontinentalne flore, koja se uzgaja u brojnim vrtovima dubrovačkih ljetnikovaca rasutih širom dubrovačkog primorja i otočja.Ovom području poseban čar daju brojni nasadi limuna, naranče te raznovrsne palme i agave kao i stabla alepskog bora, pitomog bora ili pinja,šume česvine,somine, kao i razna makija (planika, vrijes, žuka). Podmorje je bogato biljnim i životinjskim vrstama. Obraslo je zelenim, smeđim i crvenim algama. Od velikog broja životinjskih vrsta što se zadržavaju na stjenovitu dnu, mnoge najrađe borave u društvu algi, neke teže goloj litici, a neke su zakopane u škrapama ili stijenama.U gustišu alga tumaraju mnoge vrste riba u potrazi za slasnim zalogajem: cipal, ušata, pirka, špar. Na kamenitu dnu su ribe: lubin, zubatac, škrpina, kanjac,arbun i druge.Među kamenjem na morskom dnu skrivaju se rakovica i hobotnica. Tu su pričvršćene školjke, kamenica i dagnja. U toj sredini i najtraženiji su stanovnici južnog Jadrana: jastog, hlap i velika rakovica.

Na teritoriju Županije uočen je veliki broj zaštićenih objekata prirode. Od ukupno 95 vrijednih objekata prirode 38 ih je registrirano, a 57 predloženo za zaštitu.

Tek nedavno u vodama Malog jezera u Nacionalnom parku Mljet znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, Laboratorija Dubrovnik, otkrili su dosad novu nepoznatu vrstu meduze u svijetu. Starost ove meduze klasičnog oblika promjera čak 55 centimetra procjenjuje se na čak 26 milijuna godina.

Flora i fauna Lastova

Lastovsko otočje jedno je od najbogatijih i najočuvanijih botaničkih područja na Sredozemlju.

Sastav flore otoka Lastova odredila je pučinska osama, obilje sunčeve svijetlosti i noćne vlage te posebno i duboko lastovsko tlo. Od 810 do sada zabilježenih vrsta možete susresti sve od ugroženih vrsta, drugdje iščeznulih vrsta, endema i stenoendema. Flora otoka Sušca nastala je pod utjecajem nedostatka vode na oskudnom tlu i stalnoj izloženosti snažnim južnim vjetrovima. Ova specifična flora broji 278 biljnih vrsta, a među osam endem ističe se sušačka vrzina (Brassica cazzae) koja naseljava pukotine obalih i priobalih stijena. Oko 70% površine otočja prekriveno je šumom, što čini Lastovo pored Mljeta najšumovitijim hrvatskim otokom. Prekriven je pretežno makijom – najljepše drvo je planika (Arbutus unedo), no značajni pokrov je crnika (Quercus ilex) uz koju se ističu i šume alepskog bora (Pinus halepensis). Ispod šumskog pokrova nađu se i gljive.Lastovske kuće rese mediteranske biljke: bajam, limun, naranča, palma i rogač. Ovo podneblje također pogoduje i rastu ljekovitog bilja, poput kadulje, mente, stolisnika, ružmarina, lavande, komorača te kamilice. Od uzgojenih biljaka prevladavaju vinova loza te maslina. Životinjski svijet otočja također je vrlo bogat.

Do sad je zabilježeno 175 vrsta kralježnjaka, od čega je njih 71 ugroženo na nacionalnoj te 37 vrsta ugroženih na europskoj razini.Lastovske špilje dom su šišmišima koji u njima nalaze skloništa ili mjesta za razmnožavanje, kao što je to Medjedina gdje su se smjestile dvije ugrožene vrste šišmiša – riđi šišmiš (Myotis emarginatus) i veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum).Lastovsko otočje važno je odmorište mnogim pticama selicama, uz to i gnjezdilište rijetke gregule (Puffinus yelkouan) i kaukala (Calonectris diomedea). Na otočnim skupinama Lastovnjaci i Vrhovnjaci gnijezdi se oko 70 % hrvatske populacije sredozemnog galeba (Larus audouinii) koji je ugrožen na globalnoj razini. Na području Parka prirode gnijezde se i mnoge grabljivice među kojima se posebno ističu sivi (Falco peregrinus) i Eleonorin sokol (Falco Eleonorae).

Park prirode

Park prirode “Lastovsko otočje” – najmlađi je hrvatski park prirode

Lastovsko otočje jedanaesti je park prirode u Hrvatskoj. Njegova ukupna površina iznosi 195,83 km2. Od toga na površinu kopnenog dijela otpada 52,71 km2, dok površina morskog dijela iznosi 143,12 km2. Park prirode obuhvaća svih 44 otoka, otočića, hridi i grebena koji ulaze u sastav općine Lastovo. Najveći u toj skupini su Lastovo i Sušac. Ovo područje je jedno od najočuvanijih morskih područja u Jadranu. Zbog svih svojih vrijednosti i značajki, ono predstavlja “prostrano prirodno i dijelom kultivirano područje kopna i mora s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima”. Zaštitom će se sačuvati njegove baštinjene krajobrazne i kulturne vrijednosti, te biološka i krajobrazna raznolikost, što uključuje pripadajuće more i podmorje.

Flora i fauna Korčule

BILJNI SVIJET

Korčulanska visoka šuma najviše se sastoji od alepskog bora (Pinus halepensis mill.), primorskog bora (Pinus maritima), crnog bora (Pinus nigra), pina (Pinus pinea l.), te zimzelenog primorskog hrasta „česvine” (Quercus illex l.).

Uz ova se stabla u šumi pojavljuju još i divlja maslina (Olea oleaster fiori), crni jasen (Fraxinus ornus l.), igličasta smrika (Juniperus oxycedrus l.) i dr.

Uz naselja i putove se nalaze mnoga stabla čempresa (Cypressus sempervirens l.).

Veliki dio površine pokriven je nižim raslinjem poznatim pod općim pojmom „makija”. Uz grmove česvine i smrike u makiji su najviše zastupljeni planika (Arbutus unedo l.), mirta (Myrtus communis l.), zelenika (Phillyrea latifolia l.), lemprika (Viburnus tinus l.), vrijes (Erica arborea l.) i druge vrste. Svojim bijelim cvijetom i slatkim crvenim plodom u makiji se ističe planika.

Posebno uz naselja i putove, te u dvorištima, nalaze se stabla i grmovi plemenitoga lovora (Laurus nobilis l.).

Veliku vrijednost imaju ljekovito i aromatično bilje: kadulja, ružmarin, ruta, mažurana, metvica, mravinac. Mnoge se od samoniklih biljaka poput žutinice beru, kuhaju i jedu začinjene s maslinovim uljem.
Zbog vrijednoga drva prije su puno sađene murve – bijeli i crni dud, a poznat je drvored lipa u Blatu.
U novije doba na Korčuli nalazimo mnoga ukrasna stabla, grmove i cvijeće kao što su palme, tamarisi, oleanderi, bugenvilija, agave, kaktusi i dr.

ŽIVOTINJSKI SVIJET

Posebno bogatstvo životinjskoga svijeta na otoku čine kukci-kornjaši, gmazovi i ptice.

Od gmazova posebno je zanimljiva najveća europska zmija – zakonom zaštićeni neotrovni četveroprugi kravosas ili „kravosica” koji naraste do tri metra dužine.

Posebna je atrakcija glavor – gušter s zakržljalim nogama kojega mnogi zamjenjuju s nekom od zmija, a riječ je o plahom i čovjeku korisnome gušteru.

Ptice su brojne i gost može uživati u njihovome pjevu – od kosa do slavuja – i letu nad gustim šumama i bogatim poljima.
U borovim šumama žive i ogromne sove-ušare, a od grabljivica su česti jastrebovi i sokolovi.
Galebi su neizostavni dio korčulanskog krajolika, a na otok u doba seoba slijeću i velika jata ptica-selica.

Od sisavaca, uz mungose, kune, lasice i zeca, posebno je zanimljiv čagalj – posljednja europska životinja tog roda (Canis aureus).

Od početka osamdesetih godina na dalmatinske otoke preplivavaju u većem broju divlje svinje kojih nikada na otoku nije bilo.

Od radnih se životinja na otoku koriste magarci i mazge, a poradi mlijeka i mesa drže se koze i manji broj ovaca i svinja.

More oko Korčule bogato je ribom. S barke se često vide i jata ptica ronaca, te u letu ponad valova ribe-lastavice.

Flora i fauna Neretve

Donjoneretvanski prostor jedinstveni je ekosustav bogat različitim biljnim i životinjskim vrstama. Rijeka, more i krš zajedničkim su djelovanjem stvarali uvjete u kojima je mnoštvo vrsta pronalazilo idealna staništa. Upravo je za Neretvu svojstvena velika raznolikost staništa koju čine vodene površine tekućica i stajaćica, obale rijeke, tršćaci, vlažne livade, šume johe i vrba, morska obala, ali i onih koja su nastala čovjekovim djelovanjem: polja, nasipi, kanali i naselja. Gotovo nepregledne močvarne površine danas su, na žalost, ljudskim djelovanjem svedene na bitno manju mjeru, na izdvojene „krpice” prvobitnog izgleda i statusa, okružene golemim površinama kultiviranog ili naseljenog zemljišta. Ipak, za razliku od drugih sličnih područja u svijetu, antropogeni činitelj nije u pretjerano velikoj mjeri ugrozio izvornost doline. Tako je ona i danas, u ponešto smanjenom opsegu, još uvijek riznica prirodnog blaga. Ljudskim utjecajem prvobitna je šumska vegetacija okolnih brda.

U Neretvi su, uz samo ušće, osobito dobro razvijene zajednice primorskih sitova i livade grmolike caklenjače.
Bočatost neretvanskih voda preduvjet je bogatstva ribljih vrsta koje žive, hrane se ili mrijeste u ovim vodotocima. Iako sve hrvatske rijeke jadranskog slijeva još uvijek omogućuju opstanak mnogim vrstama, Neretva pruža utočište neusporedivo najvećem broju slatkovodnih i brakičnih riba. Od najčešćih i ribolovno najzanimljivijih, spomenimo ovdje više vrsta cipala i nadasve jegulju, neobičnu zmijoliku ribu kompliciranog biološkog ciklusa. Više od dvije tisuće godina pobuđuje ona živi znanstveni interes, od Aristotela i Plinija, preko mladog Sigmunda Freuda, do suvremenih biologa. Jegulja, poznato je, rađa se i umire u moru, a živi u slatkim riječnim vodama. Mnogo je tajni i mnogo dvojbi još uvijek oko njezina životnog ciklusa, no jedno je posve sigurno – vrlo je ukusna. Tako je mislio i antički pisac Atenej koji joj je ispjevao odu u svojim Gastronomskim razgovorima.

Među vrlo brojne vodozemce spada velika zelena žaba. Ona je, zapravo i posvuda nazočan simbol našeg kraja. Susrest ćemo je u nazivima mjesta i jedne (manje) planine, u imenima povijesnih pokrajina (Župa Žaba), no najčešće ćemo je susresti na trpezi kao još jednu odliku gastronomske specifičnosti našeg kraja. Tu, u loncu ona postaje „neobično blizak srodnik” jegulji s kojom u simbiozi čini domaći neretvanski brodet, koji se kod nas zove brujet, tako posebnim.
Uz veliku zelenu žabu područje nastanjuje još dosta vrsta vodozemaca i gmazova (koje ne jedemo): bjelouška, ribarica, blavor, krška gušterica…

Po okolnim brdima i u dolini žive i mnogobrojni sisavci. U Neretvi prebiva rijetka i ugrožena vidra. Osim nje, skupini strogo zaštićenih sisavaca pripadaju vukovi i divlje mačke. U vodama delte živi čak 16 slatkovodnih vrsta vodenih puževa i nekoliko vrsta rakova. Sasvim je razumljivo da u ovako močvarnom prostoru mora biti mnogo vrsta kukaca, čak 307 vrsta. Samo leptira ima više od 250 vrsta.

Koliko je bogata flora i fauna doline Neretve, možete vidjeti u Prirodoslovnom muzeju Metković.

Geomorfološki spomenici

Spila Nakovana 
Jedno neobično otkriće nedavno je svratilo pozornost javnosti na povijesnu baštinu poluotoka Pelješca. Poviše sela Nakovana, u špilji zvanoj “Spila”, arheolozi su otkrili i istražili ilirsko svetište iz helenističkog razdoblja (4.-1. stoljeće prije Krista). Ulaz u svetište bio je zatvoren nabacanim kamenjem, pa je ono ostalo netaknuto otkad je napušteno, prije dvije tisuće godina. Nakon uklanjanja nabacanog kamenja i provlačenja kroz tijesni i niski hodnik, arheolozi su ušli u prostranu spiljsku dvoranu. Na njenom tlu ležale su tisuće ulomaka finih keramičkih čaša, vrčeva, tanjura i amforica. To skupocjeno, luksuzno posuđe proizvođeno je u radionicama grčkih kolonija u južnoj Italiji i na Jadranu, te u samoj Grčkoj, a pelješki Iliri nabavljali su ga trgovinom ili gusarenjem. Gotovo sve posude bile su ostavljene pred osamljenim, 60 centimetara visokim stalagmitom falusoidnog oblika. Brojno fino posuđe za piće i serviranje hrane, te kosti od kozjih i janjećih butova, svjedoče o ritualnim gozbama koje su se ovdje održavale. Zavjetni darovi odlagani su uz stalagmit, upadljiv simbol nekog nadnaravnog bića koje se štovalo u špilji. O atributima tog “božanstva” za sad možemo samo nagađati, no već sam oblik stalagmita sugerira kult vezan uz plodnost, potenciju ili ratničku snagu i hrabrost. U posljednjim, nemirnim stoljećima prepovijesti, te su osobine bile i te kako na cijeni. Spila kod Nakovane jedino je dobro sačuvano i potpuno istraženo ilirsko svetište koje poznajemo. To je ujedno i jedino “zapečaćeno” spiljsko nalazište u Hrvatskoj koje su otkrili arheolozi, a ne slučajni namjernici, pa je tako njegov znatstveni potencijal ostao u potpunosti sačuvan. Zbog toga očekujemo da će analize nalaza koje su u tijeku prižiti mnoštvo pojedinosti o duhovnom životu Ilira i njihovom postepenom suživljavanju s klasičnom sredozemnom civilizacijom.

Močiljska spilja
Suhi, vodoravni speleološki objekt kod sela Podbrežje kraj Dubrovnika

Šipun – spilja
Spilja kod Cavtata, interesantna zbog gotovo u potpunosti zacrnjenih stijena, pronađeni dijelovi keramičkog posuđa. Unutar spilje nalazi se malo jezero.

Rača – spilja
Pećina na otoku Lastovo, arheološko nalazište.

Vela spilja
Vela spilja kod Vele Luke.

Gromačka spilja
Spilja s jamskim ulazom, razvijena mreža kanala u nekoliko nivoa. Pronađeni ostaci stopala pračovjeka.

Kočje

Odmah kod ulaska u Žrnovo iz pravca Korčule, desno uzbrdo odvaja se put za Brdo (0,5 km) – dio sela koji se usidrio među visokim stijenama i odakle se polazi na pješačenje prema Kočju – zaštićenom krajoliku sa zanimljivim dolomitnim stijenama kredne formacije (2,5 km).

Korčula je najšumovitiji veći hrvatski otok, a pod šumom se nalazi 61% ukupne površine. Ostatak površine čine obrađene površine pod maslinama, vinogradima i drugim kulturama, a kamenjara ima manje od 5%.

Nacionalni park Mljet

Nacionalni park Mljet je najstariji morski park u cijelom Mediteranu.  Zauzima sjeverozapadnu trećinu otoka, koja se danas proteže na 5375 hektara zaštićenog kopna i okolnog mora. To je područje nacionalnim parkom proglašeno u studenom 1960., a morski dio pridodan je 1997. godine.

Status nacionalnog parka područje je dobilo zbog svoje izuzetne kulturno-povijesne baštine koja seže od vremena ilirskih plemena, Rimskog Carstva i Dubrovačke Republike, no za to proglašenje ipak su ponajviše zaslužna njegova „slana” jezera, bujni biljni svijet i jedinstveni panoramski izgled razvedenih obala, klifova, hridina i brojnih otočića, te bogato, uvijek zeleno raslinje okolnih brda što se strmo izdižu iznad morske površine zaklanjajući brojna kraška polja i drevna naselja u kamenu.

Vanjska obala, otvorena južnom moru, strma je i puna urušenih pećina, dok je dio okrenut kopnu i buri niži i znatno pristupačniji. Na južnim strmcima otoka nalazimo i brojne endemične dalmatinske biljke, na čelu s izvanserijskom ljepoticom – zakonom zaštićenom dubrovačkom zečinom.

U pitomom mediteranskom kraškom krajoliku ispresjecanom gustom mrežom slikovitih šetnica „pritajile” su se i dvije iznimno zanimljive prirodoslovne osobitosti.

Jedna su tipična kraška podzemna staništa – polušpilje, špilje i jame, a druga specifične četiri mljetske „slatine” ili „blatine”, na našim otocima  rijetke pojave povremenih bočatih jezera s dnom u razini mora u kojima voda ponire, odnosno komunicira s morem.

Fascinantan je i sustav slanih jezera, jedinstveni geološki i oceanografski fenomen u kršu, značajan ne samo u našim, već i u svjetskim razmjerima. Veliko jezero površine 145 hektara, te dubine do 46 metara i Malo jezero površine 24 hektara i dubine do 29 metara, svojom ljepotom, ali i svojim brojnim još neotkrivenim tajnama, privlače već desetljećima prirodoslovce, ali i druge znatiželjnike, poglavito turiste sklone nedirnutoj prirodi.

S pučinske strane mora, naime, jedva uočljivim tjesnacom (kanal Soline) more se uvlači u tijelo otoka stvarajući prvo Veliko, a zatim preko još užeg kanala i Malo jezero. Iako ih, dakle, tvori morska voda, pejzažno se doživljavaju kao jezera pa ih je stanovništvo tako i nazvalo.

Sred Velikog jezera nalazi se još jedna prirodoslovna, kulturno-povijesna i turistička poslastica – slikoviti Otočić Svete Marije s crkvom i benediktinskim samostanom koji datiraju iz 12. stoljeća. Otočić je zbog svog izuzetnog estetskog ugođaja i snažne duhovno-kulturne dimenzije svojevrsni simbol otoka i Nacionalnog parka Mljet. Narodu je i danas poznatiji pod imenom Melita koje mu je nadjenuto po istoimenom hotelu i restoranu koji je donedavno bio smješten u starome samostanskome zdanju.

Zanimljivih atrakcija ima i van granica nacionalnog parka – u središnjem južnom dijelu mljetske obale nalazi se geomorfološki fenomen Jama (Odisejeva špilja) – krška šupljina čiji se strop odlomio pa uistinu izgleda kao jama ili široki bunar. U njezinom je dnu more jer je Jama prirodnim tunelom povezana s pučinom. Uz rub tunela privezano je nekoliko ribarskih čamaca čiji su vlasnici stanovnici obližnja Babina polja, najvećeg naselja na Mljetu. Zbog niskog svoda njima se može isploviti na more samo za mirna vremena, a isto vrijedi i za turističko razgledavanje Jame s morske strane. Zanimljivo mnogima, jer navodno je baš tu Odisej, nakon brodoloma na stijenama otoka Ogigije, sedam godina s tugom i nostalgijom za domom i Penelopom gledao u pučinu, a prelijepa nimfa Kalipso, kći boga Posejdona, još tužnije zaljubljeno gledala u njega.

Otok Mljet odlikuje se i lijepo razvijenim, bogatim samoniklim, autohtonim šumskim pokrovom što je donedavna prekrivao velike površine obala Mediterana, a danas se rijetko gdje održao u svom izvornom obliku. Bujna vegetacija otoka, poglavito one njegove trećine proglašene nacionalnim parkom, pribavila je Mljetu tako već u antičko doba atribut „zelenog otoka”. Za to da tu i danas raste čak pet različitih tipova šuma vjerojatno su ipak najzaslužniji benediktinski redovnici koji su kao višestoljetni feudalni gospodari Mljeta jako brinuli o njemu, a sve do potkraj 18. stoljeća i strogo zabranjivali bilo kakvo naseljavanje njegova zapadnog dijela, baš onog koji je danas veći dio nacionalnog parka.

Ostaci mediteranske prašume, izvorne šume hrasta crnike ili česvine, danas su ipak prisutni samo fragmentarno, a najbolje su očuvani kao niska šuma panjača u predjelu Velika dolina. U drugim područjima ta je šuma djelomično nadomještena makijom, divljim maslinama, rogačima, pinijama, kamenjarima, te prostranim šumama brzorastućeg samoniklog alepskog bora koji je s vremenom preuzeo primat nad biljnim vrstama drugačijeg senzibiliteta. Uz šume, biološki su osobito značajna i neka druga staništa; priobalne pješčane dine, strme i visoke obalne stijene kao i one u unutrašnjosti otoka, te bilje obalnih grebena.

Slavni francuski oceanograf Jacques Cousteau je roneći prije četrdesetak godina podmorjem oko otoka izjavio da je tamošnja voda jedna od najčišćih na svijetu.

Posjet Nacionalnom parku Mljet moguć je brodskom linijom iz Dubrovnika te brojnim turističkim brodovima s Korčule, Hvara i Splita, koji uglavnom pristaju u lukama Polače i Sobra. Naselja Polače i Pomena povezuju s jezerima pješačke staze. Ugodnom boravku pogoduje kupanje, sunčanje te šetnja stazama oko jezera i do vrhova Montokuc, za lijepa vremena, pruža se prekrasan pogled na cijeli nacionalni park, a također i na Pelješac i morsku pučinu sve do Korčule.

Više o nacionalnom parku Mljet na www.np-mljet.hr

Kontakt
Tel: ++385 20 744 041
Fax: ++385 20 744 041
E-mail: np-mljet@np-mljet.hr
Web: www.np-mljet.hr
Adresa:
Pristanište 2
20226 Goveđari

Prirodna baština otoka Mljeta

Otok Mljet geografski je smješten na južnom dijelu Jadrana i pučinski je otok, što određuje njegovu klimu i vegetaciju. Poznat je po svojoj prirodnoj baštini: jezerima, prirodnim lukama, izvorima pitke vode, blatinama, strmim stjenovitim obalama, očuvanim šumama crnike i alepskog bora, bogatstvu podmorja, špiljama i pješčanim uvalama. Zato je 1960. godine sjeverozapadni dio otoka površine 3000 hektara proglašen nacionalnim parkom. Od tada datira i Javna ustanova, koja se brine o očuvanju prirodne baštine; bavi se zaštitom prirode i provodi mjere očuvanja krajolika. Posebna se pozornost posvećuje zaštiti šuma od požara. Takvom sustavnom zaštitom vegetacija se pokušava očuvati od nestajanja i osiguravaju se uvjeti za očuvanje biološke raznolikosti.

Reljefno je svojstvo otoka Mljeta brdovitost, a najviši vrh Veliki grad, visok 514 m, nalazi se u središnjem dijelu otoka. Nekoliko lanaca uzvisina pruža se paralelno otokom tako da su između uzvišenja plodna kraška polja. Stijene su građene od dolomita i vapnenaca, a tlo je crvenica i smeđe tlo na vapnencu. Na otoku nem a nepropusne podloge te zato nema vodenih tokova, ali ima nekoliko izvora pitke vode. Veliko i Malo jezero na sjeverozapadnom dijelu otoka zapravo su potopljene kraške udoline koje je ispunilo more. Obala Mljeta izrazito je razvedena; obiluje otočićima, uvalama, hridima i prirodnim lukama.

Mljet pripada mediteranskom klimatskom području s klimom označenom oznakom Csa po Köpenu, koja se naziva i klimom masline. Klimazonalna zajednica otoka je Orno-Quercetum ilicis H-ić 58., šuma hrasta crnike i crnog jasena. Osim toga razvijene su još dvije šumske zajednice: Pinetum halepensis Anić 58., šuma alepskog bora, i Pinetum pineaeAnić 59., šuma bora pinja.

Novija istraživanja flore otoka Mljeta radili su oko 1980. profesori Ljerka Regula i Ljudevit Ilijanić (1984.), te profesor Ivo Trinajstić(1985.). U knjizi simpozija koji je održan na Mljetu 1995. izašao je rad profesorice Zinke Parletić (1995.) o ugroženim vrstama flore, a prof. Ivo Trinajstić (1995.) objavio je rad o vegetaciji Mljeta. U novije doba, 2003. i 2004. godine,  specifičnosti vegetacije Saplunara istraživati su autori Alegro, Biljaković, Bogdanović i Boršić.

Fauna

Bogat i zanimljiv životinjski svijet  otoka još nije u potpunosti istražen.

Zmije su sasvim prorijeđene (otrovnica uopće nema) nakon unošenja mungosa (Herpestes auropunctatus) 1909. godine. Nakon početnog naglog porasta, populacija mungosa došla je u određenu ravnotežu s okolinom. Od gmazova česti su zelembać (Lacerta viridis), oštroglava gušterica (Lacerta oxycephala), obična gušterica (Lacerta melisellensis) i kućni macaklin (Hemidactilus turcicus).

Od sisavaca tu žive: miš (Apodemus mystacinus), jež (Erinaceus europeus), više vrsta šišmiša (Chiroptera), obični puh (Glis glis), kuna bjelica (Martes foina) i obični zec (Lepus europaeus). Jelen lopatar (Dama dama) unesen je na otok poslije Drugoga svjetskog rata, a odnedavno i divlja svinja (Sus scrofa).

Ptičji svijet bogat je i raznovrstan osobito u doba seobe. U borovim šumama i makiji obitavaju drozdovi (Turdidae), sjenice (Paridae), kraljići (Regulidae), grmuše (Sylvidae), pupavac božjak (Upupa epops), zlatovrane (Coracias garrulus) i dr. Po poljima i docima zimuju zebovke (Fringilidae), ševe (Alaudidae) i pastirice (Motacilidae). Uz obale mora i osobito na blatima ceste su močvarice: divlje patke (Anatidae), gnjurci (Podicipidae), čaplje (Ardeidae) i šljuke (Scolopaeidae). U seobi ovdje se susreću mnoge sokolovke (Falconidae), te golub grivnjaš (Columba palumbus) i golub dupljaš (Columba oenas). Na području Parka gnijezdi se divlji golub (Columba livia) i rijetka grabljivica sova ušara (Bubo bubo).

More oko otoka odlikuje dobro očuvan živi svijet, svojstven južnom Jadranu.

Specijalni rezervati

Pod Gredom

Ornitološki rezervat
Ostaci mediteranskog močvarnog područja u donjem toku Neretve, kod mjesta Vid. Značajno za seobe i zimovanje ptica.

Prud

Ornitološki rezervat
Ostaci mediteranskog močvarnog područja u donjem toku Neretve, kod mjesta Prud. Značajno za seobe i zimovanje ptica.

Orepak

Ornitološki rezervat
Ostaci mediteranskog močvarnog područja u donjem toku Neretve. Značajno za seobe i zimovanje ptica.

Mrkan, Bobara i Supetar

Ornitološki rezervat
Otoci kod Cavtata, gnjezdilište galeba klaukavca.

Ušće Neretve

Ihtiološko – ornitološki rezervat
Jugoistočni dio delte rijeke Neretve, mrijestilište brojnih ribljih vrsta, značaj za seobu, zimovanje i gniježđenje ptica. Ovaj lokalitet je vizualno atraktivan i „običnim” turistima, a lako je dostupan zahvaljujući postojanju ceste do samog ušća.

Malostonski zaljev

Rezervat u moru
Obuhvaća cjelokupni morski ambijent jugoistočno od crte Sreser-Duba, te okolni obalni pojas. Zbog posebnih hidrografskih svojstava te prirodnog dotoka hranjivih soli s kopna akvatorij je visoke bioprodukcije. Poznato uzgajalište školjaka i gastronomski centar Županije.

Lokrum

Rezervat šumske vegetacije
Otočić pokraj Dubrovnika. Šuma crnike i makija s alepskim borom

Značajni krajolici

Kočje

Predjel nedaleko od sela Žrnova na Korčuli, jedinstvenih geomorfoloških karakteristika, gromadske stijene, ponori, polušpilje i kanjoni, poput labirinta. Pokriveno starom šumom crnike s podstojnim slojem zimzelenih grmova, paprati, mahovina i lišaja.

Rijeka Dubrovačka
Potopljena riječna dolina sa strmim, do 600 m visokim dolinskim stijenama. Brojni stari ljetnikovci i parkovi.

Saplunara
Na podlozi diluvijalnih pijesaka otoka Mljeta, dobro sačuvana makija i borova šuma (pinj i alepski bor). Razvedena obala s poznatom pješčanom plažom Blace.

Badija
Najveći otok u arhipelagu istočne Korčule. Glavne vrijednosti: bujna makija, borovi i samostan s crkvom iz 15. stoljeća.

Modro oko i jezero Desne
Ovo područje je jedno od reprezentativnih za specifičan krajolik u donjem toku Neretve. Karakteriziraju ga naplavljene krške depresije, s obiljem vode i močvarnih biotopa.

Konavoski dvori
Izvorišno područje rijeke Ljute u Konavlima, pejzažno i hidrološki vrijedna zona, s nizom vodenica, koje predstavljaju kulturno-povijesnu vrijednost.

Vela Luka – Otok Proizd
Plaža godine na hrvatskom Jadranu 2007.

Jama u Predolcu

Jama u Predolcu je najznačajniji speleološki objekt na području doline Neretve, a njena najveća vrijednost su bogatstvo i raznolikost vodene faune.

Jama u Predolcu stanište je dinarskog špiljskog školjkaša „Congerie kusceri, jedinog školjkaša koji živi u podzemlju. Congeria kusceri je živi fosil i tercijalni relikt, endem Dinarida i jedini predstavnik svoje skupine koja je bila rasprostranjena u tercijaru, ali su svi njeni srodnici izumrli prije pet milijuna godina.

Dinarski špiljski školjkaš „Congeria“ nalazi se na popisu posebno zaštićenih divljih svojti u Republici Hrvatskoj, ali i na popisu strogo zaštićenih životinjskih vrsta Europske unije.

Osim Dinarskog špiljskog školjkaša u jami živi još jedan živi fosil, endem Dinarida mnogočetinjaš Marifugia cavatica. Uz ova dva živa fosila koji žive isključivo u podzemlju, u jami žive i mnoge druge podzemne životinje, te mnoge nadzemne životinje koje susrećemo u okolnim vodotocima.

Upravo ta raznolikost faune ukazuje na jedinstven ekosustav i najveća je vrijednost ovog speleološkog objekta, osobito zbog toga što ovakvih primjera nema drugdje.

Posebnost su, također, i jednostavan pristup i smještaj ovog speleološkog objekta, gotovo u samom gradu, ali su i odgovornost kad je u pitanju zaštita ovog speleološkog objekta.

Neposredno uz jamu uređen je edukativni centar u kojem se može upoznati sa svim vrijednostima ovog iznimnog speleološkog objekta, ali i podzemlja općenito.

Rača

Nalazi se na jugoistočnom dijelu otoka Lastova. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode i arheološko nalazište. U ovoj su se špilji našli najstariji tragovi života, od mlađeg kamenog doba do rimskog razdoblja. U njoj je pronađen i jedinstveni primjerak dvoreznog brijača, kružnoga oblika s urezanim križem u sredini te posude od gnatia koje svjedoče o dodirima s grčkom kulturom.

Raču špilju tvori jedna prostorija koja je tek prividno razdijeljena na manje dijelove. Dugačka je 70 m i vrlo prostrana. Odlikuje se mnoštvom stalagmita i stalaktita te stupova različitih oblika. Mještani kažu da seže skroz do mora.

Ovo je jedina špilja na Lastovu koju možete posjetiti bez bojazni jer nije strma, a potrebna vam je tek lampadina.

Elafiti

Ne brojeći velik broj grebena, hridi i škoja, skupinu Elafitskih otoka čini osam otoka i pet otočića, a samo tri su naseljena: Koločep, Lopud i Šipan. Najbliži Dubrovniku je Koločep. U njegove dvije največe uvale smjestila su se naselja:Gornje Čelo i Donje Čelo.
S istoka i zapada obrastao je gustom borovom šumom koja se spušta sve do morskih stijena. Bistro azurno more obiluje ribama i školjkama. Prije su stanovnici Koločepa bili najpoznatiji koraljari Mediterana, a danas za njima rone samo rijetko, iz ljubavi. Znak stoljetne naseljenosti, još od antike, mnogobrojni su spomenici, a posebno mjesto zauzimaju ostaci sarkofaga, kamene plastike, kapelice i crkve.

Već prvi susret s Kalamotom, kako Koločep nazivaju u Dubrovniku, neće vas ostaviti ravnodušnima. Opit će vas njegova gluha tišina, miris mediteranskog bilja i borova i plavetnilo mora koje oplakuje njegove pješčane plaže. U sredini leži Lopud, otok predivnih pješčanih plaža. Brod će vas dovesti u istoimeno naselje odakle ćete šetajući doći do jedinstvene pješčane uvale Šunj na suprotnoj strani otoka. Šunj je poznata pješčana plaža čiji je jedan dio rezerviran za nudiste.

Nije samo priroda bila naklona prema Lopudu. Posvuda po otoku razasute su tvrđave, crkvice, ljetnikovci i samostani bogati vrijednim umjetničkim djelima. Ne propustite laganu predvečernju šetnju do Benešinog rta dok sunce uranja u more, a posjetite i jedinstvenu svjetlosnu instalaciju, umjetnički paviljon Your Black Horizon ( www.tba21.org , www.tba21-croatia.org ) koji smješten u bogato lopudsko renesansno naslijeđe i očuvanu prirodu te daje nova značenja krajoliku. Najveći i najnapučeniji je Šipan, otok bogat vinogradima i maslinicima. Dva najveća naselja su Šipanska luka i Suđurađ. S unutarnje strane otoka obilje je zakloništa i prirodnih sidrišta neizmjerne ljepote gdje borove grane sežu do površine mora.

Na tom malenom prostoru ogroman je broj spomenika, preko tridesetak crkava, nekoliko samostana i šezdesetak gotičko-renesansnih ljetnikovaca. Otočani su poznati po svojoj gostoljubivosti, rado će vas povesti i u polje i na ribanje, ponuditi zdravom hranom i zlatnim kapljicama svojih plodonosnih vinograda. Do Elafitskih otoka doći ćete brodom iz luke Gruž koji za ove otoke isplovljava i do nekoliko puta dnevno ili kao jedan od sudionika brojnih izleta u organizaciji dubrovačkih agencija.

Jadrolinija
Obala Stjepana Radića 40
Tel: +385 20 418 000
Fax: +385 20 418 111
www.jadrolinija.hr

Lopud Tourist Information Office
Obala Iva Kuljevana 12
Tel: +385 20 759 086

Šipan Tourist Information Office
Tel: +385 20 758 084