Visit Dubrovnik

Neodoljivi deserti juga Hrvatske koje ne smijete preskočiti

Niti jedan ručak nije potpun bez njegovog slatkog dijela pa tako i slani specijaliteti kojima se ponosi Dubrovačko-neretvanska županija trebaju svoju ‘završnicu’ u vidu deserta. Često možemo čuti kako se na godišnjem odmoru kalorije ne broje, baš kao i da deserti idu u srce, što će se svakako dogoditi ako probate neki od dubrovačkih slatkih zalogaja.

Zajednički nazivnik svim desertima kojima se diči dubrovačko-neretvanski kraj način je pripreme u kojem se koriste lokalni sastojci i tradicionalne tehnike te bogata gastronomska tradicija koja seže stoljećima unazad. To je razlog zašto su deserti o kojima govorimo mnogo više od slatkog za kraj – njihovi okusi pričaju autentične priče jedinstvenog mediteranskog kraja, a kuhinja našeg podneblja može se pohvaliti raznovrsnošću svoje ponude. Desertima dominiraju i prepoznatljive namirnice, poput naranči i badema, što im daje poseban okus i teksturu. Oni ne samo da pružaju gastro užitak koji će zadovoljiti i najzahtjevnije okusne pupoljke, već predstavljaju i bogatu baštinu.

Deserti karakteristični za Dubrovačko-neretvansku županiju

Svaka priča  o desertima započinje rozatom, kremastim kolačem nalik pudingu. Ovaj gastro simbol dio je ponude mnogih dubrovačkih restorana, a uz malo vještine i dozu preciznosti, možete ga isprobati i kod kuće uz provjereni recept.

Kada dašak odmora na jugu želite ponijeti sa sobom, sjajan izbor su arancini. Kako im i samo ime kaže, arancini se najčešće rade od naranče, no jednako su ukusni i s korom drugih agruma, poput limuna ili grejpa. Osvježavajući arancini sjajan su dodatak uz šalicu kave ili čaja. Mogu biti i odličan suvenir koji će u jednoj vrećici predočiti karakterističan okus bogate kulinarske tradicije juga Hrvatske. Poželite li ih isprobati, donosimo provjereni recept.

Još jedan voćni desert su i suhe smokve, poslastica koja u lokalnoj kuhinji ima dugačku tradiciju. Osušene na suncu, zadržavaju prirodnu slatkoću i sočnost, a mogu se jesti zasebno ili kombinirati s orašastim plodovima, medom ili sirevima kako bi se stvorila savršena ravnoteža slatkog i slanog. Uz to, vrećica suhih smokava sjajan je suvenir koji će zadovoljiti svakog gurmana.

Kada lokalce pitate koje bi deserte  preporučili, jedan od odgovora zasigurno će biti i krokant. I on je dio tradicije našeg podneblja, a poseban je jer su za njegovu pripremu dovoljna svega tri sastojaka – šećer, očišćeni bademi i voda. Bez obzira na jednostavnost sastojaka, krokant odlikuje bogatstvo okusa. Badem je zaslužan za gastro raskoš, a baš kao i arancini, idealan su dodatak šalici omiljenog toplog napitka. Popularan je među turistima kao slatki suvenir jer s jednom kutijom krokanta, dostupnoj u mnogim slastičarnicama i trgovinama delicijama, svaki turist još dugo može oživljavati uspomenu na godišnji odmor.

Izlet izvan grada otkrit će još jedinstvenih deserta. Kada su u pitanju pomalo neobični, a iznimno ukusni recepti, na samom vrhu nalazi se stonska torta od makarula u kojoj glavnu ulogu imaju– makaroni. Ovaj pomalo netipičan sastojak torte zaslužan je za njezinu specifičnu teksturu pa svatko tko je proba, ostane iznenađen njezinim okusom. Makaronima, odnosno makarulima se dodaju tradicionalne namirnice ovog područja – bademi, orasi, limun… Slastica je karakteristična za Pelješac, no u njoj se može uživati u cijelom dubrovačko-neretvanskom kraju.

Za ljubitelje torti, tu je još jedan ukusan desert – padišpanj ili biskvit torta koja se sjajno slaže s prošekom. Starinska torta posebna je zbog svoje jednostavnosti jer za pripremu zahtijeva svega tri sasvim ‘obična’ sastojka – jaja, šećer i brašno. Tortu se najčešće može vidjeti u vjenčanim prigodama, a na jug Hrvatske donijeli su ga pomorci iz Španjolske.

Tko želi isprobati prave arome otoka Korčule, ne smije zaobići lumbliju, jedan od tradicionalnih otočkih kolača. Orasi, bademi, grožđice, limun, naranča i razni začini zaslužni su za njezin jedinstven okusa točka na ‘i’ je varenik, odnosno reducirani vinski mošt karakterističan za kuhinje naših baka kada se koristio poput zaslađivača.

Deserti juga Hrvatske variraju od onih raskošnih s mnoštvom namirnica pa do jednako ukusnih slastica s tek tri ili četiri sastojka. Takva je i kontonjata, odnosno slatki žele od dunja, šećera i limuna. Kada se ohladi, daje prepoznatljivu slatkoću, a sa sobom donosi notu tradicije i bogatstvo lokalnih okusa.

Predstavili smo samo neke od zalogaja kojima se ponosi gastronomija dubrovačko-neretvanskog kraja. Zna se: onaj tko proba jedan od deserta, teško da na njemu ostaje – slatki okusi tradicije i autentična priča koja stoji iza svake od njih zovu na isprobavanje!

Jegulje i žabe; autentičan gastronomski doživljaj kojeg vrijedi isprobati u dolini Neretve

Kada se zaputite na područje koje se od milja nazivaju i ‘hrvatskom Kalifornijom’, odvažite se isprobati jegulje i žabe, namirnice karakteristične za neretvanski kraj. U tom su podneblju prisutne već stoljećima pa su recepti dovedeni do savršenstva, što potvrđuju i nepca zadovoljnih posjetitelja koji rado traže i ‘repete’.

Dolina Neretve ‘isprofilirala’ se kao popularno mjesto za odmor među ljubiteljima adrenalina, zahvaljujući njezinom ušću koje nazivaju i ‘hrvatskom Kalifornijom’. Ljubitelji kitesurfanja uživaju u vjetru i moru, a ako i niste od adrenalinskih sportova, ušće Neretve karakteristično je po iznimnoj prirodnoj raznolikosti zbog koje vrijedi ‘potegnuti’ do krajnjeg juga Hrvatske. Mjesto gdje se susreću Neretva i Jadransko more, jedinstveno je zbog prekrasne i bogate prirode, a plodna rijeka pruža idealne uvjete za poljoprivredu, što omogućuje i nevjerojatne gastronomske užitke.  Područje je poznato po svojoj izvrsnoj lokalnoj hrani; prije svega proizvodnji mandarina, smokava, lubenica i drugog voća, što je sjajan uvod u posebne poslastice – autentične specijalitete doline Neretve, jegulje i žabe.

Jegulje i žabe najpoznatija su delicija neretvanskog kraja

Svaki posjet dolini Neretve vrijedno je upotpuniti specifičnim gastronomskim doživljajima. Zašto baš jegulje i žabe? Iako je riječ o delicijama na koje se ne bi svatko odvažio na prvu, svakako im vrijedi dati priliku jer je riječ o jednom od najpoznatijih tradicionalnih jela ovog područja. Žabe su na jelovniku još od antičkih vremena; nekad su se smatrale sirotinjskom hranom, a danas su postale neizostavan dio gastro preporuka svakome tko je u potrazi za specifičnim okusima neretvanskog kraja.

Bogata močvarna staništa ovog područja omogućuju obilje jegulja i žaba pa ne čudi što su upravo te dvije namirnice zauzele kultno mjesto u prehrani lokalnog stanovništva, i to već stoljećima. No, ne uživaju u njima samo lokalci, već su i posjetitelji neretvanskog kraja u potrazi za najbolje pripremljenom delicijom.

Čini se da, koliko kuhara – toliko i recepata. Svatko ima svoj način pripreme, a jelo koje se posebno ističe kao specijalitet je neretvanski brudet od jegulja i žaba. Brudet, brodet, brujet – naziva je nekoliko, no svakom je zajednički fantastičan okus koji zadovoljava i najzahtjevnija gurmanska nepca. Iako svako mjesto ima svoj recept, temelj čine svježe ulovljene jegulje i žabe kojima se dodaju luk, češnjak, rajčica i razno začinsko bilje, a poseban okus postiže se dodavanjem vina. Servira se uz palentu, a pripremljen sa svježim sastojcima i začinjen do savršenstva, brudet od jegulja i žaba donosi bogatu kombinaciju okusa zbog koje je teško stati samo na jednom tanjuru. Koliko je poseban, pokazuje i činjenica da se brudet našao na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Nije brudet od jegulja i žaba jedini kojeg treba isprobati prilikom posjeta dolini Neretve. Pohane žabe smatraju se još jednim neretvanskim specijalitetom. Okusom su, zapravo, vrlo slične piletini, a sočnost dobiju zahvaljujući marinadi od limunovog soka, maslinovog ulja, soli i papra. Ova je lokalna delicija najukusnija kada se jede u kombinaciji s palentom ili, pak, najjednostavnije – s kruhom i upotpunjena čašom dobrog vina.

Još jedan tradicionalan recept koji varira od kuće do kuće je i onaj za jegulje pečene na ražnju, popularan način pripreme tradicionalne namirnice. I ovdje jednostavna, no posebna marinada, ona od maslinovog ulja, bijelog vina, češnjaka i začina, igra bitnu ulogu, a rezultat pečenja je hrskavo, ukusno jelo, za koje mnogi traže ‘repete’.

Jelovnik karakterističan za neretvansku dolinu pokazuje kako ona nudi i više od adrenalinskog uzbuđenja i prirodnih ljepota – autentičnu gastronomsku avanturu koja je jednako uzbudljiva kao i krajolik koji je okružuje. I zato, čak ako na prvu niste sigurni jesu li jegulje i žabe ono što želite vidjeti na svojem tanjuru, odvažite se na neke nove namirnice jer vode na posebno okusno putovanje.

Jedinstveni i ukusni riblji specijaliteti Dubrovačko-neretvanske županije

Riblji specijaliteti i morski plodovi Dubrovačko-neretvanske županije spravljaju se po nekim od najboljih recepata iza kojih je tradicija duga nekoliko desetljeća, čak i stoljeća. Riba je neizostavan dio mediteranske prehrane, od davnina iznimno zastupljene u prehrani lokalaca, za koju se danas odlučuju i turisti u potrazi za autentičnim morskim okusima.

Centralno mjesto u gastronomskoj juga Hrvatske imaju fantastični riblji specijaliteti, okrunjeni bogatim morskim plodovima. Ne samo da su riba i morski plodovi neizostavan dio turističke ponude, nego i dio višestoljetne tradicije lokalaca kojima možemo zahvaliti što su sačuvali jedinstvene recepte, prenoseći ih s koljena na koljeno.

Valja istaknuti kako je ribarstvo duboko ukorijenjeno u kulturu našeg podneblja. Morsko bogatstvo omogućilo je stanovništvu da riba i morski plodovi budu neizostavni dio stola za blagovanje. Tradicija ribarstva danas stoji iza sofisticirane gastronomske scene koju Dubrovnik, njegova okolica, otoci i dolina Neretve nude svojim gostima. Riblji specijaliteti osvajaju bogatstvom svojih okusa i načinom pripreme, ali i pričom jer su oduvijek dio života i običaja stanovnika našeg kraja.

Koji su autentični riblji specijaliteti?

Krenut ćemo od jednog sasvim običnog, no omiljenog ribljeg specijaliteta koji uvijek ‘stvara zazubice’ – srdela na ražnju. Tajna njihovog fantastičnog okusa krije se u jednostavnosti jer, osim što su gotove u svega nekoliko minuta, dovoljno ih je tek posoliti krupnom soli. Ne treba ni mnogo priloga pa je ‘najslađa’ uz komad svježeg kruha i osvježavajuću salatu te, neizostavno, čašu najdražeg vina. Ovakva metoda svojom jednostavnošću omogućuje da prirodni okusi ribe dođu do izražaja, bez potrebe za dodavanjem raznih začina.

Govoreći o jednostavnim jelima, ne možemo zaobići mušule na buzaru. Dagnje u kombinaciji s maslinovim uljem, peršinom, češnjakom, vinom i drugim začinima ne oduševljavaju samo svojim okusom i mirisom, već brzinom te lakoćom pripreme. Mušule na buzaru na tanjur donose dašak mediteranske tradicije pa ih lokalno stanovništvo sa zadovoljstvom priprema, a turisti rado isprobavaju.

Bogat, a osvježavajući i izuzetan okus na tanjur će donijeti salata od hobotnice, lagano i ukusno jelo posebno popularno u ljetnim danima. Hobotnica ima svoju karakterističnu teksturu i prepoznatljivu aromu, a svatko je nadopunjuje prema vlastitim željama. Najčešće se poslužuje s krumpirom i rajčicama, a želite li istaknuti njezin jedinstven okus, najljepše ju je upotpuniti omiljenim začinima mediteranske kuhinje – lovorovim listom, lukom, češnjakom, limunovim sokom, maslinovim uljem, solju, paprom…

Često se dogodi i da je nekadašnja sirotinjska hrana danas pravi specijalitet. To je slučaj i s bakalarom, koji u Dubrovniku ima i svoje tradicionalne dane. Obilježavaju se u prosincu jer se poznata riblja delicija tradicionalno jede u razdoblju oko Božića i Nove godine. Iako ga ne nalazimo u Jadranskom moru, bakalar je među ribljim specijalitetima vrlo zastupljen. Načina je pripreme, baš kao i s mnogim jelima koja su spremale naše none, mnogo – kao brudet, zatim na ‘mornarski’, pod sačem, uz puru, odnosno palentu kao prilog… Kad se govori o bakalaru, uvijek se ističu i njegove nutritivne vrijednosti jer je riječ o sjajnom niskokaloričnom izvoru proteina, a preporučuje se i u prevenciji bolesti srca. Par recepata za najukusnija jela u kojima je bakalar zvijezda, potražite ovdje.

Jedno od jela koje uživa veliku popularnost među turistima je crni rižoto koji neobičan izgled može zahvaliti crnilu, odnosno tinti sipe ili lignje koje u ukusnom jelu ima glavnu riječ. U njemu se spajaju pomorska tradicija i zastupljenost svježih, lokalnih namirnica. Riba i morski plodovi zaslužni su za kremoznost rižota, što ga stavlja visoko na popis jela koje se ne smiju zaobići.

Kada su tema riblji specijaliteti, nezaobilazna tema su kamenice. Posebno su popularne na području Malostonskog zaljeva na Pelješcu, gdje se nalazi područje idealno za njihov uzgoj. Ukusne su u svakom obliku, a posebno ih vrijedi isprobati na dva načina – kao juhu ili u njihovom najjednostavnijem obliku; s dodatkom limuna. Juha od kamenica tradicionalno je jelo koje donosi potpunu raskoš okusa, a poslužuje se topla, ukrašena svježim peršinom. Uz slankastu juhu izvrsno paše i čaša bijelog vina, koje se koristi i u njezinoj pripremi. Kamenice svakako valja probati i u njihovom najizvornijem obliku, potpuno svježe, kada najbolje sjednu poprskane s tek nekoliko kapi limunova soka. Njihov raskošan okus tada dolazi do izražaja, kao i posebna tekstura kamenica zbog koje su jedna od najpoznatijih delicija dubrovačko-neretvanskog područja.

U dolini Neretve brodet spravljen od jegulja i žaba izdvaja se kao jedan od najcjenjenijih specijaliteta. Namirnice, po kojima je ovaj kraj poznat na gastronomskoj karti, iza sebe imaju dugačku tradiciju. Okusi brodeta su intenzivni, a najčešće se servira s palentom koja savršeno uravnotežuje njegovu raskoš.

Mesni specijaliteti Dubrovačko-neretvanske županije: Istražite bogatu ponudu fantastičnih jela

Možda nisu zastupljeni kao riblji, no mesni specijaliteti hrvatskog juga čuvaju neke od najautentičnijih okusa našeg podneblja. U sebi nose povijest brojnih generacija, kombiniraju lokalne sastojke i odlikuju se tradicionalnim metodama pripreme zbog čega su neizostavan dio na gastro turi jugom.

Prva pomisao na gastronomsku ponudu Dubrovačko-neretvanske županije su riba i plodovi mora, no razni mesni specijaliteti potvrđuju kako jug Hrvatske ima i izuzetnu mesnu ponudu, s nekoliko fantastičnih specijaliteta za koje se recepti prenose već desetljećima, s koljena na koljeno. U mesnim se jelima vrhunski lokalni sastojci kombiniraju s tradicionalnim metodama pripreme, a takvim spojem sjajan rezultat ne može izostati; onaj koji će zadovoljiti i nepca najzahtjevnijih gurmana.

Koji su najpopularniji mesni specijaliteti?

Svim je jelima zajednička raskoš okusa, a status najpopularnijih mesnih jela imaju zelena menestra, šporki makaruli i peka.

Zelena menestra može se pripremiti na više načina pa se, kao i brojna druga tradicionalna jela, recept razlikuje od mjesta do mjesta. Svima je zajednička tradicija od više stotina godina, a smatrala se i jednom od omiljenih delicija dubrovačke vlastele. Zelena menestra dio je božićnog jelovnika, no pripremala se i za razne feste. Specifična je jer se sprema od raznih vrsta kupusa (raštika, verza (kelj), glavati…) i nekoliko vrsta mesa, među kojima su suha svinjetina, bravetina i domaće suhe kobasice, a tu su i recepti za dvije inačice zelene menestre; dubrovačku i konavosku, odakle se smatra da menestra izvorno i potječe.

Još jedno autohtono jelo, pogotovo u hladnijim, zimskim danima su šporki makaruli. Radi se, zapravo, o tjestenini s umakom od mesa, deliciji koja se tradicionalno pripremala oko blagdana svetog Vlaha. Iako blagdansko, jelo je uvijek rado viđeno na stolu za blagovanje, a recept se prenosi već stoljećima, s generacije na generaciju. Vrijedi se dotaknuti i njegovog interesantnog imena koje sa sobom nosi i zanimljivu priču. Naime, najtraženiji dio jela svakako je umak, i to zbog mesa koje se u njemu nalazi. Kada bi se on pojeo, za goste koji posljednji blaguju ostali bi samo tjestenina, odnosno makaruli s umakom, odnosno šporki makaruli.

Iako su na otocima prvenstveno riblji specijaliteti, ovdje moramo spomenuti Korčulu i njihov jedinstven specijalitet: škopčevinu, Meso uškopljenog jarca nekad se smatralo sirotinjskim jelom, a danas je preraslo u obožavanu tradiciju.

Jedan od zanimljivijih i vrlo cijenjenih specijaliteta je i kopun, vrsta peradi koja je stoljećima dio lokalne gastronomije. Neizostavan je dio stola za blagovanje tijekom blagdana i važnih obiteljskih okupljanja, a među turistima je popularno jer na tanjur donosi notu tradicije i autentičnosti. Kopun je izvana sočan i hrskav, iznutra mekan, a osim kvalitetnom mesu, svoj bogati okus najviše duguje marinadi napravljenoj od mješavine začina, bilja i ulja,

Za kraj smo ostavili jedno od najautentičnijih i omiljenih jela – peku. Tradicija pečenja na žaru posebno je popularna u blagdanskim danima, no peka se spravlja i u ostatku godine. Najčešće se pripremaju teletina, odojak ili janjetina, u kombinaciji s krumpirom i povrćem po želji – mrkva, paprike, luk, češnjak… Nije riječ o jelu ‘na brzinu’ jer pečenje traje nekoliko sati, no vrijedi čekati jer je rezultat sočno meso uz hrskav krumpir i aromatično povrće.

Raznoliki mesni specijaliteti pokazuju kako i ‘mesoljupci’ mogu doći na svoje, bez obzira na veću popularnost ribljih jela, što potvrđuje kako je naš kraj sjajno mjesto za gastronomske avanture.

Otočka kuhinja Korčule, Lastova i Mljeta donosi nezaboravne i jedinstvene gastronomske priče

Veliku ulogu u šarolikosti ponude Dubrovačko-neretvanske županije imaju i otoci koji svojom kulinarskom ponudom doprinose gastronomskoj raznolikosti našeg kraja. Ovdje, prije svega, mislimo na najveće otoke županije – Korčulu, Lastovo i Mljet – mjesta koja ne očaravaju samo prekrasnom prirodom, već turiste privlače i jedinstvenim kulinarskim iskustvom. Otočka je kuhinja neodoljivo privlačna svakom gurmanu, i to zahvaljujući priči koja se krije iza mnogih slasnih jela te bogatoj povijesti i kulinarskoj tradiciji.

Iako otočka kuhinja Mljeta, Korčule i Lastova donosi i moderne novitete, i dalje se radi na očuvanju tradicionalne lokalne kuhinje pa njezine temelje čine recepti koji se već desetljećima, čak i stoljećima prenose s jedne generacije na drugu. U fokusu su razni riblji specijaliteti i plodovi mora, uvijek neizostavno upotpunjeni i čašom kvalitetnog vina, što rezultira rapsodijom okusa koja ni najzahtjevnijeg gurmana neće ostaviti ravnodušnim.

Dolaskom na svaki od tri nevjerojatno lijepa otoka, kreće i jedinstveno gastronomsko putovanje otočkom kuhinjom na kojem se susrećemo sa specifičnim slanim i slatkim jelima. Svako od njih prožeto je raskošnim okusima i aromama, ali i višestoljetnom tradicijom zbog čega pričaju i jednu sasvim posebnu kulinarsku priču.

Otočka kuhinja na Korčuli

Krenut ćemo s maslinovim uljem – iako nije jelo, neizostavna je namirnica mnogih recepata. Koliko je maslinarstvo zastupljeno, govore i brojke prema kojima se stotine i stotine gospodarstava bavi uzgojem maslina. Ulje lagano voćnog okusa i savršene zlatne boje idealna je nadopuna ribljim delicijama, salatama ili za ‘točanje’ kruha.

Korčula je prepoznatljiva po izvanrednim specijalitetima, među kojima se izdvajaju upravo riba i morski plodovi. Od najjednostavnije ribe na gradele preko sočne hobotnice koja je najukusnija kada se spravlja u vlastitom soku pa do brudeta. U korčulanskoj verziji ona se naziva popara, što je zapravo riblji gulaš, tradicijsko jelo u kojem se miješaju sitna riba, juha i krumpir kao prilog.

I ljubitelji mesnih jela doći će na svoje, i to zahvaljujući najpoznatijim korčulanskim mesnim jelima – žrnovskim makarunima i obožavanoj pašticadi s njokama. Recept za pripremu dugačke, tanke tjestenine prenosio se s koljena na koljeno, a epitet ‘žrnovski’ dobili su po mjestu iz kojeg potječu; Žrnove. Iako se najčešće poslužuju u kombinaciji s govedinom, zbog čega im sjajno pristaje crno vino, žrnovski makaruni jednako dobro funkcioniraju i sa šalšom. Ne valja preskočiti ni škopčevinu, jelu koje možda nije za svakoga, no oni koji ga probaju, ostanu oduševljeni tradicionalnom pripremom mesa uškopljenog jarca koji je najukusniji na gradele. Iako rasprostranjena u cijeloj Dalmaciji, još jedan otoči specijalitet je i pašticada s njokama. Kada je dobro spravljena, a korčulanski recept zahtijeva dugotrajnu pripremu, ona se topi u ustima. U slojevitim i bogatim aromama miješaju se okusi Korčule koji samo u jednom zalogaju donose najbolje od njezine gastronomske baštine.

Slani slijed još je bolji kada se upotpuni slatkim zalogajem, a Korčula i tu ima svoje autentične favorite: lumblije, spomilje, cukarine, amarete i klašune.

Gastronomska priča nije potpuna bez njezinog enološkog dijela pa su čuvena korčulanska vina točka na ‘i’ svakog jela. Od bijelih vina tu su Pošip, Rukatac i Grk, dok je među crnima najpoznatiji Plavac mali.

Otočka kuhinja na Lastovu

Maslinovo ulje i na Lastovu je početak i kraj svake priče o jelima. Otočka kuhinja nudi jednako zadovoljavajući izbor za ljubitelje mesa i ribe, a lastovski se specijaliteti temelje na darovima mora i lokalno uzgajanim namirnicama. Svježina, autentičnost i lokalnost pridjevi su koji najbolje opisuju lastovsku bogatu i raznoliku gastro ponudu, zahvaljujući kojoj posjetitelji imaju priliku isprobati tradicionalne i autentične okuse.

Prvoklasna riba na jelovnicima raznih konoba vodi glavnu riječ: srdele na ražnju, škarpina u brodetu, riba na bijelo, jastog na pastu, brodet od ugora i carska murina na žaru neke su od omiljenih morskih delicija. Osvrnut ćemo se na najjednostavnije, a vjerojatno jedno od najukusnijih jela, srdele na ražnju, za koje mnogi kažu da su prvi put pripremljene upravo na Lastovu. Prema izvornom receptu, lastovske su srdele potpuno očišćene, bez glave i ‘droba’. Srdelama, ali i svim ostalim otočkim specijalitetima, zajednički nazivnik je svježina jer domaći najbolje znaju kako je jelo uvijek ukusnije kada je riba tek ulovljena, a tu strast žele dočarati i svakome posjetitelju.

Iako riba dominira, ni mesoljupcima boravak na ovom nevjerojatnom otoku neće teško ‘pasti’, zahvaljujući brojnim domaćinstvima gdje se pripremaju razne mesne delicije. Fokus je na piletini, kozletini i janjetini, a baš kao i riblja jela, i ona mesna održavaju bogatu gastronomsku baštinu otoka koja poziva na uživanje u autentičnoj, svježe pripremljenoj hrani.

Mediteranske okuse otoka Lastova vrijedi isprobati i kroz njegovu slatku stranu. Za kraj restoranskog iskustva, ne zaboravite potražiti tipične lastovske deserte, među kojima su najpopularniji skalice, prkle, kotonjata i arancini. Vinska je karta vrlo slična onoj na ostalim otocima Dubrovačko-neretvanske županije pa su autohtone sorte Rukatac, odnosno Maraština i Plavac mali, a izvrsno će zaokružiti svaki otočki objed.

Otočka kuhinja na Mljetu

Kvalitetna trpeza odlikuje i najzeleniji hrvatski otok, gdje se jelovnici u restoranima i konobama temelje na dugačkoj tradiciji nastaloj na obilju ribe i morskih plodova.

Tu se ističe jedno ‘netipično’ otočko jelo – jegulje, kojih na otoku ima zahvaljujući blatinama, odnosno izvorima bočate vode kojih na Mljetu ima tri. Bilo da su spravljene na gradelama ili u brodetu, jegulje su otočka delicija koja će svakom gurmanu stvoriti zazubice.

Prisutne su i ostale vrste svježe ribe čiji se okus upotpunjava vrhunskim maslinovim uljem, s obzirom na to da je maslinarstvo već stoljećima dio lokalne baštine.

I mesni specijaliteti zastupljeni su u lokalnoj kuhinji, posebno kozje meso. Kozletina se, naime, smatra cijenjenim specijalitetom zbog svoje arome i teksture, a posebno dobro pristaje uz aromatično bilje kojim Mljet obiluje. Od koza dolazi još jedna delicija; kozji sir poznat po bogatom aromi. Kozje mlijeko, a samim time i sir koji se smatra gastronomskim biserom, ima upečatljiv okus zahvaljujući slobodnoj ispaši koza na otoku. Mnogi otočki specijaliteti spravljeni su i od divljači – divljih svinja, zečeva, jelena i muflona, s obzirom na to da su bogate šume na otoku dom različitim vrstama divljači. Njihovo meso ima specifičan, intenzivniji okus, a najukusnije je u kombinaciji s marinadom spravljenom od mediteranskog začinskog bilja.

Nakon slanog jela, slatko sjeda još bolje, a glavnu ulogu u desertima otočke kuhinje imaju jednostavne, tradicionalne namirnice poput smokava, badema i rogača koji se odlikuju svojom raskoši. I, na kraju, ništa bez vrhunskog vina koja svoju iznimnu kvalitetu mogu zahvaliti suncu i blizini mora. Pošip i Rukatac najzastupljeniji su među bojim sortama, dok je među crnim do Plavac Mali.

Zašto je maslinovo ulje više od obične namirnice? U sebi nosi tradiciju, povijest i zdravlje, a omiljeno je i kao suvenir

Dragocjeno, raskošno, zdravo, autohtono… Nabrojali smo samo nekoliko epiteta kojima se opisuje maslinovo ulje, neizostavan dio gastronomske ponude dubrovačko-neretvanskog kraja. Maslina je cijenjena sama po sebi i od davnina se nalazi na stolu za blagovanje lokalnog stanovništva, kao vrijedan dio baštine našeg kraja.

Prije nego se okrenemo maslinovom ulju kao nevjerojatnoj sponi između prirode i čovjeka, a danas i vrlo popularnom dijelu turističke ponude, valja naglasiti i sve njegove zdravstvene dobrobiti. Maslinovo ulje u središtu je mediteranske prehrane, koju se naziva i ‘zlatnim standardnom za srce’, zbog uravnoteženosti i blagodati koje donosi organizmu. Dobrobiti konzumiranja maslinovog ulja širokog su raspona: bogato je zdravim masnim kiselinama, vitaminima i antioksidansima, a konzumiranjem u umjerenim količinama postižu se razne zdravstvene koristi – od probave preko imunološkog sustava do srca.

Maslina i maslinovo ulje simbol su predanosti, truda i rada

Kroz stoljeća, maslinovo ulje postalo je više od zdravog dodatka jelima. Danas je prepoznatljiv simbol dubrovačko-neretvanskog kraja i iza sebe ima dugačku povijest proizvodnje, zbog čega nije samo prehrambeni proizvod. Maslinovo ulje priča priče o povijesti i tradiciji jer je lokalna proizvodnja duboko ukorijenjena u živote ljudi našeg kraja. I ta predanost maslinara, njihova ljubav prema plodu masline, osjeti se u svakoj njegovoj kapljici.

Osim u kuhinji i na blagovaonskom stolu, jedinstvenost maslinovog ulja prepoznata je i među posjetiteljima hrvatskog juga pa je ono postalo i bitan dio turističke ponude. Iako nije desert, jasno je koji je ‘najslađi’ dio svakog objeda – neizostavno točanje ulja kruhom, početak svakog obroka kroz koji se najbolje osjeti njegova raskoš.

Osim što uživaju u bogatom okusu, turiste zanima i priča koju sa sobom nosi maslinovo ulje. Priča o nastanku maslinovog ulja, u kojem se pažljivo brane masline kasnije obrađuju u uljarama, jedna je od onih koju žele čuti mnogi posjetitelji.

Svatko tko je barem jednom sudjelovao u branju maslina, zna kako je to više o ‘običnog’ branja. To su dani koji se nestrpljivo iščekuju, za koje se pomno priprema i koji znače susret obitelji i prijatelja. Branje maslina uvijek je popraćeno zajedništvom, pričom, smijehom i ukusnim zalogajima, zbog čega je postalo bitan dio tradicije i obiteljskog nasljeđa. Zajednička aktivnost povezuje generacije jer svaki član, od najmlađeg do najstarijeg, ima svoj zadatak. Iako fizički zahtjevno, branje maslina nikome ne pada teško jer se njime čuva tradicija, i stvaraju posebne uspomene. Njih sada mogu stvoriti i turisti. To su im omogućili mnogi lokalni proizvođači čije je obiteljske povijesti proizvodnja maslinovog ulja dio pa su degustacije, posjeti maslinicima i iskustvo iz prve ruke danas neizostavan dio turističke ponude našeg kraja.

Degustacija maslinovog ulja sjajan je način za maleni uvid u fascinantan svijet maslinarstva. Pokazuju kako svaka kap ulja različitih sorti maslina ima jedinstvenu priču, a posjet masliniku izvrstan je način za doživjeti proces proizvodnje ‘tekućeg zlata’, kako mnogi od milja nazivaju maslinovo ulje. Sjajno, u najljepšim zlatnim nijansama i bogate arome, maslinovo ulje odvest će okusne pupoljke na jedinstveno putovanje.

Profesionalci će rado podijeliti i svoje male tajne kako maslinovo ulje koristiti u svakodnevnom kuhanju. Takvi zlatni savjeti najvrjedniji su suvenir s putovanja, a želite li nešto ‘konkretnije’, odnosno opipljivo, najljepši mogući suvenir je bočica maslinovog ulja. Njome svatko sa sobom može ponijeti dozu autohtonog okusa našeg podneblja i još dugo uživati u bogatstvu koje ono donosi. U samo jednoj boci sjajno se sljubljuju kultura našeg kraja, njezini najposebniji okusi i stvara se autentična uspomena na posjet jednom posebnom podneblju.